K i B

K ide na more. U njezinoj utrobi je velika, strašna i neodoljiva praznina koja će se kristalno očito ispuniti. Ne zna što je čeka i sve je moguće. Uzima mali kofer i lucidno pakira stvari. 1 pouzdan crni grudnjak, 2 sportska topa, 7 komada novih,s predumišljajem kupljenih gaćica, hrpu stopalica, 1 par debelih čarapa, 2 badića, pareo i ručnik za plažu. Ne treba joj majca za spavanje, odjeća se ne nosi u krevet. Vadi iz ormara 2 najdraže haljine, zelenu i bijelu. Vestu i borosane stavlja na vrh. Putovat će u starkama. Bude joj muka od toliko stvari, ne želi više razmišljati, zatvara kofer i donosi odluku: dovoljno je. U ruksak ubacuje novu četkicu za zube, dezić i zeleni Bulgari, britvicu i pincetu. Lomi se oko šminke. U zadnji tren grabi maskaru i malo kompaktno sjenilo u 3 tona, zemljano ljubičasto. Ulje za tijelo od lavande. Šampon i gel u jednom. Još krema za sunčanje i sunčane naočale. Vlažne maramice. Spremna je. Ubuduće preskočit će pakiranje. Samo će se obući, uzeti novčanik i mobitel. Zaključati vrata i otići. I to pješke, do vlaka.
Spava cijelih 2 sata i 30 minuta. Budi se oko 4, pije kavu i vodu. Jede naranču i zobene kekse sa čokoladom. Još jedna visoka čaša ledene vode.
Zove taksi. Stiže na Zagrebački glavni kolodvor 37 minuta prije polaska vlaka. Ljudi su prisutni, kao i ona, ali sad je s druge strane. Ovaj put ona sjedi na klupi bestežinsko mirna dok je svijet oko nje u lovu na vrijeme. Ona danas lovi samo girice.
Na tren pomisli da nema destinaciju. To je uzbudljivo i znatiželjna je.
" Što bi bilo kad bi sad ustao, otvorio vrata i bez znanja o tome kamo ideš jednostavno otišao? " . to je prva poruka koju mu šalje danas.
" Bilo bi to da bi mi propao brudet. "
" To bi bilo šteta. "
" Nije to zadnji kojeg ću napraviti "
" Put u raj popločan je dobrim brudetima? "
" Dođi pa vidi. "
Ona zbilja ide. Proguta osrednju knedlu. Strah je laser koji skenira tijelo. Od vrha glave do dna pete. Utroba signalizira. Ustaje i prošeta da mu kupi čokoladu. Pojest će 2 reda u rashlađenom vagonu, a kasnije će je on bezoblično rastopljenu spremiti u frižider pokraj tvrdog ovčjeg sira.
Vlak je krenuo.
Sama je u kupeu. Otvara knjigu ali ne može čitati. Legne na sjedala i gleda kroz prozor.
U Karlovcu netko otvara vrata, zvuk je glasan i nenametljiv. K ustaje i žuta knjiga pada na pod.
ˇ Priručnik za spremačice " ,pročita artikulirano, " Ovo sigurno nije za baciti. " Žena u srednjim 40-ima vrača joj knjigu uz široki osmjeh . Oči su joj tužne.
ˇDefinitivno nije" , K uzima knjigu i kimne.

B je izgledala kao da misli da je mlađa. Ona u zbilji zapravo nije imala više od 25, taj broj koji se svake godine varljivo mijenjao bila je iluzija. Imala je još vremena. Ona njezina sirovina koja ju je gotovo svakodnevno podsjećala da joj vlakovi nepovratno odlaze bila je u krivu. Nikad joj još nije ponestalo vlakova ni odredišta. A za to nije morala napraviti ni koraka izvan Lijepe naše. Nema on pojma. Napisat će mu poruku čim sjedne, sve će mu lijepo objasniti.
Ušla je u jedini kupe gdje nije morala svoj pretjerano veliki kofer dizati iznad glave. U njemu je ležao neki dječak i gledao kroz prozor. Nije imala ništa protiv dječaka, oni su joj uvijek skraćivali vrijeme. Otvorila je vrata, a dječak je obazrivo ustao rušeći pritom knjigu ispod glave. Vratila mu je knjigu i tek je tad primjetila da je ispred nje djevojka. Nebitno. Glavno da je imala fokus, nekog u čijem odnosu može postojati. To je interakcija, dijalog. Premještanje. Puštanje da čovjek uđe u tebe i po potrebi te promijeni.
Na rubu zbunjenosti i kontrole, gotovo nemoćno ali nepokolebljivo smjestila je svoje willendorfsko tijelo u srednje sjedalo nasuprot mladoj ženi. Pokreti su joj se sastojali od desetaka međučinova koji su nedefinirano ulazili jedan u drugi. Kao nesiguran isprekidani crtež teškim debelim ugljenom opisivali su njezinu osobnost. Uzela je mobitel i dugo tipkala. Poruka je bila niz pokušaja i pogrešaka. Na kraju je odustala i cijelu je izbrisala.
Postojala je jedna stvar na njoj koja je magnetno privlačila. Najčešće ose i infantilne muškarce ali gotovo uvijek pogled. Nokti. Ovaj put bili su modro plavi, lakirani. Ti su nokti imali svoju koreografiju. U samo njihovoj dimenziji bili su skladna solidna izvedba. Tu ženu nije vodila pamet, ni razlog, ni spoznaja. Vodili su je nokti. Jedan je nokat poželio napraviti minijaturu a ostali su ga u tome nepogrešivo podržavali. Upravo je zbog njih B na prvu djelovala kaotično. Bilo je to zbog noktiju i njihove želje da izvode predstavu, svaki pojedinačno.

scene iz galerije no.1


Komadići mozga u stvarima, sivi i savršeno pokretljivi. Ima nježno, odbojno lijepo, sitno lice i spore, kamene, odlučne, rubno nestabilne korake. Trebalo je izreći: ušao je polako s trzavim pogledom, uznemirujuće kontroliran, lijep i debeo. U ruci je držao smeđi, papirnati, kruti zavežljaj. koračao je sporo tražeći ravnotežu. Hvatao ju je stisnutih zuba i zategnutog smrznutog lica. Stavio je smotuljak na glavu; ruke na leđima, manevrira. Desetine žilavih, tankih kokošjih nožica izviruje iz njegovog okruglog trbuha pipkavo i oštro. Oko njega leti perje i mišji izmet